Izlazimo iz razdoblja karantene i život se polako vraća na staro. Čini se kako strah od virusa sve više popušta, što potvrđuju i brojke koje ukazuju na to da se zaraza smirila. Ali ne tako davno situacija je bila drugačija. Svi smo vjerojatno osjetili barem male razine straha i brige kao reakciju na pandemiju i potrese. U razdobljima najveće zaraze svakodnevno smo bili izloženi vijestima sa svih strana, a ponekad se činilo kako se strah i panika šire brže od virusa. Iako je glavni fokus bio na zarazi koronavirusom, usporedno se odvijala i još jedna zaraza – emocionalna. Emocije se također šire s čovjeka na čovjeka, a u ovom članku opisat ćemo po kojem se principu takva zaraza odvija.

 

Kada govorimo o emocijama, u psihologiji razlikujemo četiri njihova aspekta: subjektivni, fiziološki, svrhoviti i socijalni. Subjektivni aspekt emocija osobni je psihološki doživljaj svake emocije – kako se osjećamo kad smo sretni, tužni, tjeskobni itd. Svaka emocija sa sobom aktivira i čitav niz popratnih fizioloških reakcija u tijelu. Tako npr. strah izaziva brži rad srca, znojenje i ubrzano disanje. Emocije nas također motiviraju na djelovanje prema određenom cilju. Strah tako ima funkciju energiziranja tijela i pripreme na reakciju borbe ili bijega prema izvoru straha. Svojim emocijama također komuniciramo s drugim ljudima, svjesno ili nesvjesno, što predstavlja njihovu socijalnu (društvenu) komponentu. Ovaj aspekt evolucijski se razvio jer je olakšavao preživljavanje grupe, npr. reakcija straha jednog pojedinca šalje ostalim članovima grupe upozorenje na opasnost.

Emocije su, dakle, vrlo učinkovit i brz način komunikacije. Pomoću njih možemo verbalno komunicirati s drugim ljudima, a možemo ih i svjesno ili nesvjesno iskazivati svojim ponašanjem i stavom tijela. No postoje i drugi, suptilniji načini komuniciranja emocija koji se odvijaju na nesvjesnoj razini. Komuniciranje emocija među članovima grupe evolucijski se razvilo jer je olakšavalo preživljavanje. Stoga je mozak opremljen brojnim alatima automatskog iskazivanja i prepoznavanja emocija. Jedan od najuočljivijih pokazatelja emocija svakako su izrazi lica. Svaka emocija sa sobom automatski aktivira i popratnu facijalnu ekspresiju. Ove su ekspresije brze i događaju se bez naše kontrole, a jednako brzo i spontano prepoznaju ih i drugi ljudi. Ljudski je mozak naučen da spontano oponaša druge izraze lica te tako i sam proizvodi jednaku emociju – prema teoriji povratnog izraza lica, samo postavljanje lica u određenu emocionalnu ekspresiju može u nama izazvati niske razine te emocije. Tako mozak prepoznaje emocionalna stanja drugih, što je iz evolucijske perspektive donosilo mnogo prednosti u vidu snažnije komunikacije unutar zajednice.

Opisana pojava stoji u osnovi fenomena emocionalne zaraze. Emocionalna zaraza definira se kao tendencija da reflektiramo i doživljavamo emocije druge osobe. U njenoj podlozi odvijaju se dva automatska procesa: ljudi prvo spontano imitiraju emocionalne ekspresije drugih ljudi, a zatim mozak te ekspresije interpretira kao emociju. Istraživanja pokazuju da se emocije mogu širiti s jednog pojedinca na drugog, ali i s jedne grupe na drugu. No emocionalna zaraza može se odvijati i bez direktnog kontakta s drugima licem u lice, npr. putem društvenih mreža i emocionalno nabijenog sadržaja. Istraživanja pokazuju da korisnici društvenih mreža češće dijele emocionalno nabijeni sadržaj nego neutralne informacije. Stoga nije ni čudno da se u razdoblju pandemije dogodila eksplozija internetskog sadržaja koji upozorava na opasnosti i zarazu.

 

Doživljavanje emocija i emocionalna zaraza ovise o više čimbenika, od kojih kao najbitnije izdvajamo usmjeravanje pažnje i kontekst situacije. Doživljavanje emocija ovisit će o tome na što usmjeravamo svoju pažnju, a pažnju pak dodatno pojačavaju emocije anksioznosti i straha koje se vežu za situaciju na koju obraćamo pažnju. Drugim riječima, emocije povećavaju osjećaj važnosti praćenja određenog sadržaja, ali i usmjeravaju našu pažnju na informacije koje ukazuju na potencijalnu opasnost, što samo pojačava navedene emocije. Kontekst u kojem primamo informacije i način na koji je sadržaj prezentiran snažno utječu na našu percepciju situacije i određuju naš emocionalni doživljaj. Stoga je važno osvijestiti da način na koji se u medijima izvještava o određenoj temi uvjetuje našu percepciju situacije – upadljivi naslovi i prenapuhane vijesti kojima je cilj privući našu pažnju potiču intenzivnije emocionalne reakcije. Važno je napomenuti i kako istraživanja pokazuju da je emocionalna zaraza jača za neugodne emocije te da se one lakše i brže šire od onih ugodnih. Tako npr. zasićenost informacijama o koronavirusu, koje su često prezentirane tako da privlače našu pažnju, izazivaju pojačane neugodne emocionalne reakcije u vidu stresa, straha i brige.

Kontekst u kojem primamo informacije igra veliku ulogu u ovom razdoblju. Tako se može dogoditi da maske na licima ljudi ili dezinfekcijska sredstva u svakom dućanu kod nekih stvaraju doživljaj veće opasnosti te pojačavaju osjećaje straha i opreza. To je zato što ovakvi znakovi asociraju na pandemiju i zarazu te ih mozak prepoznaje kao upozorenja na opasnost. Važno je podsjetiti se kako se radi o preventivnim mjerama i kako se situacija zapravo smiruje. Ali, u ovom razdoblju popuštanja mjera moguće je i širenje još jednog emocionalnog sadržaja – bezbrižnosti i ignoriranja preventivnih mjera. Kako se opasnost od zaraze smanjuje i polako se vraćamo u svoje svakodnevne aktivnosti, mnogi će se prestati držati mjera opreza koje se i dalje preporučuju. Ponovni prikazi punih ulica i kafića stvaraju kontekst sigurnosti i bezbrižnosti, ali važno je imati na umu da, iako se situacija smiruje, potrebno je još se neko vrijeme držati propisanih mjera kako ne bi došlo do ponovnog izbijanja bolesti.

 

U razdobljima visokog stresa i brige korisno je znati na koji se način adekvatno nositi s vlastitim neugodnim emocijama i kako na njih utjecati. Emocije nisu potpuno izvan naše kontrole i postoje načini na koje ih možemo regulirati. Stoga vam savjetujemo nekoliko strategija pomoću kojih možete regulirati vlastite neugodne emocije:

• Odabir situacije. Budite svjesni kakvim se sadržajima i situacijama izlažete te kakvu bi oni emocionalnu reakciju mogli izazvati u vama. Pripazite na situacije za koje znate da u vama izazivaju intenzivne neugodne emocije (npr. ne gledajte previše vijesti ako vam one izazivaju dodatan strah).
• Promjena situacije. Razmislite možete li na neki način utjecati na situaciju koja izaziva intenzivne emocije.
• Usmjeravanje pažnje. Vaša emocionalna reakcija ovisit će o tome na koje aspekte situacije usmjeravate pažnju. Često se usmjeravamo samo na negativne aspekte, ali svaka se situacija može sagledati na više različitih načina. Usmjerite se na pozitivne aspekte situacije.
• Procjena situacije. Emocionalna reakcija ovisit će o značenju koje pridajete situaciji. Razmislite i o drugim mogućnostima interpretacije situacije.
• Proživljavanje emocija. Potiskivanje emocija pojačava fiziološku reakciju u tijelu, što dodatno pojačava emociju. Budite iskreni prema sebi i dopustite si da osjećate neugodne emocije jednako kao i ugodne te ih prihvatite kao trenutna stanja koja su prolazna. U tome vam može pomoći mindfulness.

 

Za kraj bismo vas voljeli podsjetiti da nam se, ako imate bilo kakve teškoće i ako vam je potrebna pomoć ili podrška, možete javiti na [email protected].