Ljubomora je jedna od najčešćih emocija s kojom se ljudi susreću u romantičnim vezama. Iako se radi o prirodnoj emociji koja se javlja svakome od nas, nekada može biti teško prepoznati njezine mračnije strane. Primjerice, želja partnera (ovu ćemo riječ ponovno koristiti kao rodno neutralnu) da cijelo vrijeme zna gdje smo ili pak želja da svaki trenutak provodimo s njim može se interpretirati kao znak da nas jako voli, iako takve želje mogu proizlaziti iz pretjeranog osjećaja ljubomore. Nisu sva ljubomorna ponašanja zdrava te je bitno prepoznati granicu i na vrijeme reagirati.
Zašto se pojavljuje
Ljubomora je kompleksna emocija koju smo svi nekad osjetili i znamo koliko je ponekad neugodno biti s obje njene strane, a možemo je definirati kao percipiranu prijetnju gubitka važnog odnosa1. Ona može biti stvarna ili zamišljena te može varirati od normalne do patološke, s različitim stupnjem intenziteta, trajnosti i uvida1. Kada osjećamo ljubomoru, često uz nju osjećamo i sram i krivnju. Pripisujemo je raznim nesigurnostima te za nju vežemo poteškoće u odnosu. Međutim, ljubomora, kao i sve ostale emocije, ima svoju funkciju.
Prema evolucijskoj perspektivi, ona nam koristi kao obrana od mogućeg gubitka – strah nas je da ćemo izgubiti svog partnera zbog neke druge osobe. Iz ovog smo razloga ljubomorni na ljude koje možemo smatrati prijetnjom, odnosno na one ljude koje percipiramo boljima od sebe, iako je to možda samo zamišljeno i ne odražava stvarnost. Ovakvi osjećaji proizlaze iz različitih nesigurnosti koje svi imamo. Zato, ako smatramo da npr. nismo dovoljno privlačni, možemo osjećati ljubomoru prema ljudima koje smatramo privlačnijima od sebe. Važno je zapamtiti da svi imamo svoje nesigurnosti te se ponekad nađemo u situaciji gdje osjećamo ljubomoru, što je sasvim prirodno. Ipak, kada je pretjerana, ljubomora može postati problem jer može potaknuti destruktivna ponašanja.
Kada ljubomora postaje patološka
Može biti prilično teško razlučiti uobičajenu od patološke ljubomore. Neke definicije patološke ljubomore uključuju svaku neopravdanu sumnju u partnerovu vjernost koja utječe na misli, osjećaje i ponašanje1. Misli ponukane ovakvom ljubomorom nisu podržane realnim dokazima te negativno utječu na oba partnera i sam odnos1. Patološka ljubomora može biti i simptom nekih drugih psihičkih poremećaja, kao što su primjerice granični, histrionski i ovisni poremećaji ličnosti, ali i ukazivati na postojanje paranoidnih misli. Naravno, postojanje jednog simptoma ne znači da se radi o poremećaju i nemoguće je na temelju toga dijagnosticirati sebe ili druge te se za sumnju na neki dublji problem potrebno javiti stručnjaku psihičkog zdravlja.
Neki od pokazatelja patološke ljubomore mogu biti:
- pretjerana zaokupljenost mislima o partnerovoj nevjeri
- konstantno provjeravanje gdje se partner nalazi
- promatranje svake partnerove akcije kroz prizmu moguće nevjere
- ekstremni strah od prevare, odbačenosti i ostavljanja
- posesivnost
- sumnja u partnera.
Patološka ljubomora razlikuje se od uobičajene po svom intenzitetu i iracionalnosti. Normalna ljubomora više je reaktivna, odnosno ponukana nekim vanjskim događajem koji može biti ispravno ili neispravno percipiran. Ovo je jednostavno zabrinutost osobe da može biti ostavljena zbog postojanja neke treće osobe. Kada povoda više nema, osoba prestaje biti ljubomorna, što ukazuje na to da je takvo stanje prolazno. Kod patološke ljubomore osoba je ljubomorna bez povoda i može od partnera zahtijevati da na neki način dokaže da je ne vara ili stalno pratiti partnerovu lokaciju kako bi se uvjerila da joj ne laže. Takvo ponašanje može značajno utjecati na partnerski odnos.
Osjećaji i misli koje uključuju ljubomoru mogu dovesti do nezadovoljstva u vezi4. Ako nije bazirana na stvarnom povodu, ljubomora može upućivati na manjak povjerenja u odnosu. Doživljaji intenzivne ljubomore povezani su sa zlostavljanjem i nasiljem3. Također, osobe koje su sklone ljubomori često imaju niže samopoštovanje, nesigurne su i osjećaju intenzivan strah od gubitka odnosa. Ipak, postoje i određeni dokazi da reaktivna ljubomora, odnosno ona ljubomora koja bi nastupila potaknuta stvarnim događajima, može i pozitivno utjecati na kvalitetu odnosa tako što pokazuje koliko je ljubomornom partneru odnos važan4. Rezultati istraživanja u kojem se ljude pitalo koliko bi bili ljubomorni kada bi saznali da ih je partner zaista prevario upućuju na povezanost reaktivne ljubomore s osjećajem bliskosti u vezi i osjećajem zaljubljenosti5.
Kako prebroditi ljubomoru iz perspektive oba partnera
Jedna od najbitnijih strategija kojima je moguće prebroditi ljubomoru je iskrenost. Kada sami sebi priznamo da smo ljubomorni i da postoje situacije koje nas smetaju, tada možemo i s partnerom otvoreno razgovarati o tome. Umjesto da se pretvaramo da nas ništa ne dira, bitnije je otvoreno razgovarati i podijeliti svoje osjećaje.
Ljubomora često proizlazi iz naših osobnih nesigurnosti te ne mora biti vezana za partnerovo ponašanje. Ponekad je bitno zaviriti u sebe i zapitati se je li naša trenutna ljubomora realna ili je ipak proizvod naših nesigurnosti. Ako da, koje su to nesigurnosti? Osvještavanje vlastitih nesigurnosti može pomoći u razrješavanju ove dileme. Razgovor s partnerom u ovom slučaju isto može biti koristan. Za nošenje sa svojim nesigurnostima dobro je razvijati vlastito samopoštovanje i samopouzdanje.
A što ako nismo mi ti koji pokazujemo znakove ljubomore, nego naš partner? Važno je zapamtiti da je prirodno osjećati se povrijeđeno, uvrijeđeno ili čak ljutito što je partner uopće pomislio da bismo ga mogli ili htjeli prevariti. Kao što je već spomenuto, najbitnije je otvoreno razgovarati o tim osjećajima i ne skrivati ih. Razgovorom možemo doći i do rješenja – ako znate zašto je vaš partner ljubomoran, možete zajednički smisliti kako smanjiti taj osjećaj. Valja napomenuti da ne biste trebali umanjivati ili ismijavati partnerove strahove vezane za vaš odnos. Pokušajte skupa otkriti kako se vaš partner osjeća najsigurnije, ali imajte na umu i koliko partnerovo ponašanje ograničava vašu slobodu te je li to nešto na što želite i možete pristati. Ako vam partner postavlja zahtjeve koje ne možete ispuniti, smijete reći ne. U tome vam može pomoći naš članak o asertivnosti.
Važno je osvijestiti problematičnu ljubomoru te prepoznati njene znakove na vrijeme. Stoga, ako primjećujete neke nesuglasice u svojoj vezi ili osjećate da je vaš partner neopravdano ljubomoran, a niste sigurni što učiniti, pozivamo vas da nam se obratite na [email protected].
Za kako si? napisala Nela Trninić, polaznica kolegija Očuvanje i unapređenje mentalnog zdravlja, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Literatura
1 Marazziti, D., Di Nasso, E., Masala, I., Baroni, S., Abelli, M., Mengali, F., Mungai, F. i Rucci, P. (2003). Normal and obsessional jealousy: a study of a population of young adults. European Psychiatry, 18(3), 106–111.
2 Dijkstra, P. i Buunk, B. P. (1998). Jealousy as a Function of Rival Characteristics: An Evolutionary Perspective. Personality and Social Psychology Bulletin, 24(11), 1158–1166.
3 Carson, C. L. i Cupach, W. R. (2000). Fueling the flames of the green‐eyed monster: The role of ruminative thought in reaction to romantic jealousy. Western Journal of Communication, 64(3), 308–329.
4 Newberry, Melissa Ann, (2010). “The Positive and Negative Effects of Jealousy on Relationship Quality: A Meta-Analysis.” UNF Graduate Theses and Dissertations. 380. https://digitalcommons.unf.edu/etd/380
5 Attridge, M. (2013). Jealousy and Relationship Closeness: Exploring the Good (Reactive) and Bad (Suspicious) Sides of Romantic Jealousy. SAGE Open.
