Stilovi privrženosti odnose se na obrasce ponašanja, osjećanja i doživljavanja koji nam se javljaju u bliskim odnosima. Drugim riječima, stilovi privrženosti opisuju prirodu povezanosti koju imamo s nekom osobom. Pritom se povezanost koju imamo s drugima razvija se na temelju odnosa koje smo imali u djetinjstvu, ponajviše na temelju odnosa koji smo imali s osobom koja nas je odgajala.

Kao djeca učimo koja naša ponašanja dovode do odobravanja naših roditelja ili skrbnika te do veće bliskosti i povezanosti s njima. Isto tako učimo koja naša ponašanja dovode do njihovog neodobravanja i manje povezanosti s nama. Time učimo koja naša ponašanja su poželjna u bliskim odnosima, a koja nisu, i to onda oblikuje način na koji pristupamo odnosima te razvoju bliskosti u odrasloj dobi. Odnosno, to oblikuje naš stil privrženosti:

  • Sigurni stil privrženosti. Osobe sa sigurnim stilom privrženosti su tijekom svog odrastanja razvile povjerenje prema drugim osobama, u bliskim odnosima se osjećaju sigurno te iskreno i otvoreno razgovaraju o svojim osjećajima. Imaju zdrava očekivanja od bliskih odnosa, pri čemu brinu o svojim potrebama i potrebama svojih partnera. Tipično su odrastali s roditeljima ili skrbnicima koji su im pružali bezuvjetnu podršku za njihove osjećaje i prikladno reagirali na njihove potrebe.
  • Izbjegavajući stil privrženosti. Osobe s izbjegavajućim stilom privrženosti u bliskim odnosima često održavaju određenu razinu distance od svojih partnera, kako bi se zaštitili od prevelikih očekivanja ili razočaranja. Tipično su odrastali s roditeljima ili skrbnicima koji su od njih zahtijevali da se ponašaju na određeni način kako bi ostvarili njihovo odobrenje ili podršku. Uz to, tipično su želje roditelja ili skrbnika morale biti na prvom mjestu, zbog čega ove osobe razvijaju strategije kojima se u odrasloj dobi distanciraju od bliskih osoba. To čine kako bi se mogle usmjeriti na svoje potrebe i kako ih ne bi preplavile potrebe druge osobe. U bliskim odnosima u određenoj mjeri izbjegavaju intimnost, povlače se u sebe i ne iznose svoje želje direktno, već ih skrivaju te same brinu o njima. Tuđu potrebu za bliskosti mogu doživljavati kao prijetnju svojoj autonomiji i mogu zamjerati svojim partnerima što od njih zahtijevaju više bliskosti.
  • Anksiozni stil privrženosti. Osobe s anksioznim stilom privrženosti su u bliskim odnosima često tjeskobne, nesigurne i u strahu da će ih partner napustiti. Tipično su odrastale s roditeljima ili skrbnicima koji im nisu pružali bezuvjetnu ljubav, već su im ljubav pokazivali samo kada bi brinuli o potrebama roditelja, odnosno skrbnika. Tako bi osoba s anksioznim stilom privrženosti naučila da ljubav dobiva samo pod uvjetom da ona konstantno pokazuje ljubav i podršku. Zbog toga u bliskim odnosima razvija strategije kojima većinu svog vremena i snage ulaže u pomaganje svom partneru. Osobe s tim stilom privrženosti često su vrlo usmjerene na svoje partnere i osjetljive na njihove reakcije te osjećaje. Mogu razviti nerealna očekivanja vezana za bliski odnos i imati puno pokušaja dokazivanja svoje i partnerove ljubavi, pri čemu očekuju da će partner biti jednako angažiran oko njih koliko su one angažirane oko partnera. Kada se ta očekivanja ne ostvare, mogu se osjećati povrijeđeno i odbačeno.
  • Neke osobe mogu razviti i tzv. dezorganizirani stil privrženosti, koji bi se najjednostavnije mogao opisati kao kombinacija obrazaca anksioznog i izbjegavajućeg stila privrženosti. Takve su osobe tipično odrastale s roditeljima ili skrbnicima koji nisu bili dosljedni u svojim iskazima ljubavi ili nisu prikladno reagirali na potrebe svog djeteta.

 

Neovisno o stilu privrženosti, skoro sve osobe imaju potrebu za bliskosti. Ono što najčešće sprječava osobe s anksioznim i izbjegavajućim stilom da postignu tu bliskost je strah – strah od napuštanja, odnosno strah od gubitka autonomije. Kada se ne osjećamo sigurno u svojim bliskim odnosima, to nam može uzrokovati stres, teškoće u komunikaciji s partnerom, osjećaje odbačenosti i zamjeranja te druge neugodne emocije. Zato je važno naučiti kako graditi odnose u kojima se osjećamo sigurno s obzirom na potrebe i želje koje imamo. To ne znači nužno razviti sigurni stil privrženosti, već učiti kako funkcionirati sa stilom privrženosti koji imamo, dok se ne osjećamo sigurnije u odnosu koji nam je važan. To možemo činiti tako što se zauzimamo za svoje potrebe kroz međusobno uvažavajuću komunikaciju, tako što učimo jasnije komunicirati sa svojim partnerom i rješavati nesuglasice, tako što radimo na svojim negativnim mislima. Kroz rad na sebi i komunikaciju s partnerom možete se suočiti sa strahovima koje imate u bliskim odnosima i proraditi ih u sigurnom i podržavajućem okruženju. Ako u svoj proces rada na sebi uključite osobe koje su vam bliske, povećavate vjerojatnost da vas one čuju, razumiju i prihvate onakvima kakvi doista jeste.

Za kraj, važno je istaknuti da nijedan od stilova privrženosti nije “pogrešan”, oni samo opisuju vaša iskustva i ponašanja u bliskim odnosima, u ovom trenutku. Poimanja privrženosti i bliskosti se mijenjaju i nadopunjavaju sa svakim novim iskustvom. Zbog toga s boljim razumijevanjem svojih ponašanja i osjećaja, ali i ponašanja te osjećaja svog partnera, možete stvoriti mapu situacija i uvjeta u kojima se oboje osjećate sigurno. Ako želite, pomoću ovog upitnika (koji je na engleskom jeziku) možete otkriti koji stil privrženosti imate i na taj način produbiti vlastito znanje o sebi.

 


Literatura

Tatkin, S. (2012). Wired for love: How understanding your partners brain can help you defuse conflicts and spark intimacy. New Harbinger.