Da bismo riješili problem, moramo prestati razmišljati na onaj način kao kada je problem nastao. – Albert Einstein

 

Od najranije se dobi suočavamo s problemima i pokušavamo ih riješiti. U dojenačkoj dobi naučili smo kako riješiti problem dozivanja mame kada smo gladni. U predškolskoj smo dobi naučili, primjerice, kako riješiti problem dobivanja sladoleda baš kada ga zaželimo. Naučili smo rješavati probleme u školi, s vršnjacima, s odraslima. Odrastanjem problemi postaju sve složeniji, nekada ih donese sam život, nekada drugi ljudi, a vrlo ih često donesemo i sami sebi. Ljudi se razlikuju prema vještini rješavanja problema. Neki su rođeni talentirani za rješavanje i na probleme gledaju kao na izazove te se ne boje suočiti s njima. Drugi, pak, na probleme gledaju s odbojnošću, pokušavaju sve učiniti kako se problemi ne bi ni javili, a vrlo ih često pokušavaju i izbjeći.

Možda se sada pitate što bi moglo biti u podlozi tih razlika pristupanja problemu, odnosno zbog čega se jedni oduševe kada pred njih postavite problem, dok se drugi prestraše. Jedan od razloga leži u razini zabrinutosti oko problema. Dok jedni na probleme gledaju kao na izazove, drugi problemima prilaze brinući se. Možda sada mislite Kako je moguće riješiti problem ako se o njemu ne brinem? Zabrinutost je misaoni proces koji je često usmjeren samo na zamišljanje najgorih mogućih scenarija pa nas tako, dok razmišljamo o njima, preuzimaju tjeskoba i strah te nemamo prostora razmišljati o načinima rješavanja problema. Tehnika rješavanja problema, pak, uključuje prepoznavanje ključnih aspekata problema, promišljanje o mogućim načinima njihovog rješavanja, procjenjivanje najboljeg načina te isprobavanje tog načina. Nakon toga sagledavamo jesmo li problem riješili ili bi ipak bilo bolje iskoristiti koji drugi način¹. Ključna razlika između zabrinutosti o problemima i tehnike rješavanja problema jest to što prva uključuje pokušavanje izbjegavanja najgoreg mogućeg scenarija (koji ionako nije pretjerano vjerojatan), dok druga uključuje seciranje problema i hvatanje s njim u koštac. U nastavku teksta pobliže ćemo vam objasniti aspekte tehnike rješavanja problema na koje biste trebali obratiti pažnju kada se susretnete s problemom.

 

Kako prepoznati problem?

Ako se uhvatite da brinete oko nečega, tu se vrlo vjerojatno krije problem. Tada je korisno prvo preispitati je li moguće nešto učiniti po pitanju tog problema ili brinemo u vjetar. Drugim riječima, trebamo utvrditi je li naša briga hipotetska ili brinemo o nečemu nad čime imamo kontrolu i oko čega možemo nešto poduzeti. Prilikom odlučivanja kakva je vaša briga može vam pomoći idući dijagram²:

 

Neugodne emocije također su često pokazatelj postojanja problema. Ako se osjećate loše u nekoj specifičnoj situaciji, primjerice uvijek ste ljuti kada pričate sa šefom, to možda ukazuje na postojanje nekog problema na poslu. Zastanite i pitajte se zbog čega ste se toliko uzrujali. Često zaboravimo, slučajno ili namjerno, sa samima sobom provjeriti kako smo, zbog čega nam problemi prolaze ispod radara. Dok mi ignoriramo problem, on obično raste i obuhvaća sve više područja našeg života. Razmislite par minuta o tome izbjegavate li razmišljati o svom problemu ili problemima.

 

Napišite popis svojih problema

Kada napišete popis, bit će vam lakše odlučiti s kojim da se problemom prvo suočite. U redu je ako u ovom trenu nemate rješenja za probleme koji vam padaju na pamet. Neke smjernice koje bi vam mogle olakšati ovaj proces su:

  • Ne postoje krivi odgovori – nijedan problem nije premalen za zapisati.
  • Budite specifični. Ako problem opišete preopširno, nećete znati kako ga riješiti. Primjerice, ako zapišete Mrzim svoj stan, nećete lako moći smisliti načine da riješite taj problem. Umjesto toga, bolje bi bilo napisati Put od doma do posla mi je predug i uvijek se vratim kući umoran/na pa nemam energije održavati stan urednim.
  • Držite se činjenica, a ne svog mišljenja. Ako imate problem s nekom osobom, neće pomoći ako napišete Moje prijateljice su grozne. Čak i da je to istina, nećete ih napraviti boljim osobama. Dođite do korijena problema, odredite koja vas točno ponašanja vaših prijateljica smetaju.
  • Nemojte razmišljati „preusko“. Ako vam se pokvario automobil, nemate novaca za popravak i ne znate kako ćete na more, možda je korisnije kao problem napisati Smisliti kako otići na more s određenim budžetom. nego Smisliti kako popraviti auto da bih mogao/la otići na more. Prva opcija ostavlja mnogo više prostora za potencijalna rješenja, primjerice, možda možete na more autobusom ili možete dijeliti prijevoz s prijateljima i tako uštediti.
  • Uzmite si vremena. Ponekad je teško vidjeti u čemu je problem ako vas on previše okupira. Otiđite u šetnju, napravite si čaj, prespavajte. Udaljite se od situacije kako biste mogli dobiti bolju perspektivu.

 

Usmjerite se na jedan problem

Cilj pisanja popisa problema je lakše odabiranje jednog po jednog problema na kojem ćete raditi. Predlažemo da počnete s problemom za koji vam se čini da ćete ga najlakše riješiti. Tako ćete si povećati samopouzdanje te se lakše upustiti u rješavanje težih problema, što će vam pomoći da se s njima suočite³.

Nakon što ste se usmjerili na jedan problem, napišite nekoliko mogućih rješenja. Cilj nije smisliti savršeno rješenje, tako da zapisujte što god vam padne na pamet, čak i ako vam se čini smiješno, ludo ili pak pomalo nemoralno. Ideja je da aktivirate kreativno mišljenje, što će vam pomoći da smislite rješenja kojih se inače nikada ne biste sjetili. Na taj ćete način smanjiti osjećaj beznađa i bespomoćnosti koji se mogu javiti pri suočavanju s problemom jer ćete uvidjeti da postoje svakakva rješenja te ćete problem smjestiti u realističan kontekst.

 

Odabir rješenja

Sljedeći je korak zapisivanje pozitivnih i negativnih strana svakog rješenja. Smislite nekoliko dobrih i loših strana svih rješenja koja ste predložili u prethodnom koraku. Ovo bi vam trebalo olakšati odabir rješenja koje će vam najviše odgovarati.

Kada ste napisali popis, razmislite koje vam od potencijalnih rješenja najviše odgovara – pitajte se koje će vam rješenje bolje pomoći da dostignete svoje ciljeve, koliko ćete se dobro ili loše osjećati ako odaberete neko rješenje, koliko ćete vremena i truda morati uložiti i koliko vam se to isplati. Dobra strategija je i posavjetovati se s bliskim osobama. Socijalna podrška može umanjiti stres i olakšati vam cijeli proces rješavanja problema.

 

Što ako sam neodlučan/na?

  • Ako vam se nijedno rješenje ne čini dovoljno dobrim: Ne postoji savršeno rješenje, a kada bi postojalo, vrlo vjerojatno biste ga se već bili sjetili i odavno biste riješili problem. Rješenje ne mora biti savršeno da bi riješilo problem.
  • Ako vas je strah napraviti krivi odabir: Bolje je poduzeti nešto nego ne poduzeti ništa i pustiti problem da raste. Ne možemo predvidjeti što će se dogoditi kad donesemo neku odluku, ali znamo što će se dogoditi ako ne poduzmemo ništa – ništa se neće promijeniti. Čak i ako se situacija ne odvije onako kako ste se nadali, donošenjem odluke poduzeli ste nešto i imali ste priliku naučiti iz iskustva te unaprijediti svoje vještine rješavanja problema.
  • Ako vam se dva rješenja čine jednako privlačnima: Ako ne možete odlučiti koje je rješenje bolje, vjerojatno nije ni bitno koje ćete odabrati – oba bi mogla imati dobar učinak. Odaberite jedno i probajte ga primijeniti – možda uspije. Možete i kombinirati više rješenja u jedno.
  • Ako se sve više brinete što više razmišljate o odabiru rješenja: Ako primijetite da ste pod prevelikim stresom pri razmišljanju o rješenjima, probajte se na neko vrijeme udaljiti od problema, napravite vježbu opuštanja, pokušajte zaboraviti na problem na nekoliko sati ili na dan pa će vam biti lakše razmišljati o njemu kada ponovno to odlučite. Vratite se na popis problema koji ste napravili i odaberite neki lakši problem ili probajte razlomiti odabrani problem na manje dijelove koje možete rješavati jedan po jedan. Ako ništa ne pomaže i još uvijek ste jako zabrinuti te ne možete odabrati rješenje, potražite podršku.

 

Planiranje i izvođenje rješenja

Sljedeći je korak izrada plana akcije. Pokušajte osmisliti specifične korake koje ćete poduzeti da biste realizirali odabrano rješenje i riješili problem. Kada imamo korak-po-korak plan, zadatak nam se čini lakšim jer je razlomljen u manje podzadatke i veća je vjerojatnost da ćete nešto poduzeti jer znate točno što trebate raditi.

Obratite pozornost na to da vaša rješenja budu u skladu s MUDRO ciljevima. Primjerice, ako želite doći u formu, cilj kao što je Ići ću redovito u teretanu nije dovoljno specifičan i čini se nedostižnim ako do sada niste imali naviku vježbati. Bolje je zadati si cilj kao što je Ići ću u teretanu tri puta tjedno: ponedjeljkom, srijedom i petkom od 18 do 20 h. Plan akcije mogao bi izgledati ovako:

  1. Nazovite teretanu i raspitajte se o radnom vremenu i cijeni.
  2. Odaberite članarinu koja je novčano prihvatljiva i nudi pristup teretani u vremenu koje vam odgovara.
  3. Zapišite u tjedni raspored npr. tri termina od sat vremena koja ćete provesti u teretani.
  4. Držite se rasporeda.

 

Pratite svoj napredak

Praćenje vlastitog napretka strategija je koja dugoročno donosi mnoge pozitivne posljedice, stoga je vrlo bitno pitati se što ste iz ovog procesa i situacije naučili te koliko su vaše odluke i postupci bili efikasni. Postavite si sljedeća pitanja:

  • Koje sam točno akcije poduzeo/la da riješim problem (ili dio problema)?
  • Koje su strategije bile uspješne, a koje manje uspješne?
  • Što trebam nastaviti raditi (što mi je donijelo najveću pozitivnu promjenu)?
  • Koju bih strategiju mogao/la prilagoditi tako da bude efikasnija?
  • Kakav utjecaj drugi ljudi imaju na moj plan rješavanja problema?
  • Što mogu poduzeti da bih motivirao/la druge ljude da izvršavaju svoj dio posla ili odgovornosti u procesu rješavanja problema?
  • Odredite datum kada ćete opet provjeriti svoj napredak.

Ako utvrdite da odabrano rješenje ne funkcionira i ne dovodi do poboljšanja, nemojte biti razočarani. Ni najsavršeniji planovi ponekad ne rade onako kako smo očekivali, a bilo kakav napredak puno je bitniji od savršenstva. Samo upuštanje u ovaj proces rješavanja problema već je napredak samo po sebi. Stoga ne odustajte, prilagodite neuspješne strategije i budite ustrajni u pokušajima da riješite situacije koje vam izazivaju neugodne emocije. Zapamtite da je neuspjeh samo još jedna prilika za napredak. U savladavanju procesa rješavanja problema mogu vam pomoći radni listići na ovoj poveznici (listići su na engleskom jeziku).

 

Prednosti korištenja tehnike rješavanja problema su brojne pa tako osobe koje same sebe procjenjuju sposobnima uspješno rješavati probleme obično izvještavaju o pozitivnom samopoimanju, višoj samoefikasnosti, boljoj socijalnoj podršci, nižim razinama depresivnosti i anksioznosti te manje zdravstvenih poteškoća4. Visoka samoprocjena sposobnosti rješavanja problema povezana je i s boljim nošenjem sa stresnim događajima, racionalnijim donošenjem odluka, višom sigurnosti u planiranju karijere i manje poteškoća u ispitnim situacijama4. Sve navedeno dovodi do zaključka da možemo imati velike koristi od poboljšanja svojih vještina rješavanja problema: ono može poboljšati naše funkcioniranje u školi ili na poslu, povećati kvalitetu naših odnosa s drugima te dovesti do višeg samopouzdanja i većeg zadovoljstva životom4.

Ako vam je potrebna pomoć oko usvajanja ove vještine, naš vam je sandučić uvijek otvoren na [email protected].

 


Literatura

¹ Saulsman, L., Nathan, P., Lim, L., Correia, H., Anderson, R. i Campbell, B. (2015). What? Me Worry!?! – Module 7: Problem-Solving. Centre for Clinical Interventions. https://www.cci.health.wa.gov.au/-/media/CCI/Consumer-Modules/What-Me-Worry/What-Me-Worry—07—Problem-Solving.pdf

² Jokić-Begić, N. i Kamenov, Ž. Kako ublažiti posljedice svakodnevnog stresa. Neobjavljeni rukopis.

³ Cuncic, A. (2021). An Overview of Problem-Solving Therapy. VeryWell Mind. https://www.verywellmind.com/an-overview-of-problem-solving-therapy-4767991

4 iResearchNet. (bez datuma). Problem-Solving Appraisal. http://psychology.iresearchnet.com/counseling-psychology/personality-assessment/problem-solving-appraisal/